Iskustva, potrebe i izazovi roditelja djece s razvojnim rizicima i teškoćama
„Iskustva, potrebe i izazovi roditelja djece s razvojnim rizicima i teškoćama u okviru usluge rane razvojne podrške u Centru za rehabilitaciju Stančić“
Djelatnice Centar za rehabilitaciju Stančić – Podružnice Dugo Selo I, Silvija Nekić i Nikolina Bosilj, provele su manje istraživanje među roditeljima i skrbnicima djece korisnika usluge rane razvojne podrške na temu „Iskustva, potrebe i izazovi roditelja djece s razvojnim rizicima i teškoćama u okviru usluge rane razvojne podrške u Centru za rehabilitaciju Stančić“. Rezultati istraživanja predstavljeni su kroz usmeno izlaganje na Konferenciji edukacijskih rehabilitatora u organizaciji Saveza edukacijskih rehabilitatora koja se održala u Vodicama 30.3.-2.4.2026.
Cilj istraživanja bio je dobiti detaljniji uvid u iskustva roditelja i skrbnika te utvrditi potrebe obitelji kako bi se dodatno unaprijedila kvaliteta usluge rane razvojne podrške. U istraživanju je sudjelovao 31 roditelj/skrbnik djece uključene u uslugu, a podaci su prikupljeni putem online anketnog upitnika koji je obuhvatio pitanja o zadovoljstvu uslugom, svakodnevnim izazovima te prepoznatim potrebama obitelji.
Rezultati ukazuju na visoku razinu zadovoljstva korisnika – čak 88% roditelja izražava umjereno ili visoko zadovoljstvo uslugom. Svi sudionici istaknuli su kako je komunikacija sa stručnjacima ugodna, razumljiva i poticajna, te se osjećaju slobodno postavljati pitanja vezana uz razvoj i potrebe svog djeteta. Većina roditelja navodi kako im pružena podrška pomaže u boljem razumijevanju djetetovih potreba, da se potrebe njihove djece uvažavaju te da je pristup rada primjeren svakom djetetu. Također, 90,3% roditelja ističe kako su tijekom vremena stekli veću sigurnost u suočavanju s djetetovim teškoćama.
Unatoč pozitivnim iskustvima, roditelji su istaknuli i niz izazova s kojima se svakodnevno susreću. Među najčešće navedenima su teškoće usklađivanja terapija s obiteljskim obvezama, emocionalna iscrpljenost, financijsko opterećenje, nerazumijevanje okoline te zabrinutost za budućnost djeteta. Kao važna područja za unapređenje istaknuta je potreba za boljom međusektorskom suradnjom, dodatnim terapijama, edukacijom te kontinuiranom psihološkom podrškom roditeljima/skrbnicima.
Zaključno, rezultati istraživanja naglašavaju važnost sustavnog uključivanja roditeljskih iskustava u planiranje i razvoj usluga rane razvojne podrške. Dobiveni uvidi ukazuju na potrebu daljnjeg unaprjeđenja dostupnosti i fleksibilnosti usluga, jačanja suradnje s obiteljima te razvoja individualiziranih pristupa usmjerenih na potrebe djece i njihovih obitelji, s ciljem stvaranja učinkovitijeg i osjetljivijeg sustava rane razvojne podrške.
