Posjet učenika Športske gimnazije

Učenici Športske gimnazije Zagreb posjetili su korisnike Centra za rehabilitaciju Stančić. Susret je organiziran na Odjelu radnih aktivnosti, gdje su učenici i korisnici zajedno sudjelovali u kreativnoj i sportskoj radionici.

Cilj kreativne radionice bio je povezati učenike i korisnike kroz zajedničko oblikovanje gline. Rad s glinom potiče razvoj senzornih i motoričkih sposobnosti, a istovremeno pruža priliku za druženje, komunikaciju i međusobno povezivanje. Učenici su pomagali korisnicima u izradi posudica, pružali im podršku i zajedno s njima prolazili kroz sve faze izrade.

Zajedničkim trudom nastale su unikatne posudice, od kojih svaka nosi osobni pečat svojih stvaratelja i uspomenu na ovaj susret.

U sportskoj radionici učenici su najprije pratili aktivnosti korisnika te ih podržavali i ohrabrivali. Potom su i sami preuzeli ulogu voditelja pojedinih aktivnosti i okušali se u sportskim zadacima, dok su ih korisnici pratili i bodrili. Na taj su način svi sudionici imali priliku aktivno se uključiti u susret – bilo sudjelovanjem u aktivnostima, bilo pružanjem podrške drugima.

Susret je završio zajedničkim druženjem uz sok i kavu, u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Bio je to dan ispunjen kreativnošću, sportom i lijepim trenucima koji su još jednom pokazali koliko su važni međusobno razumijevanje, suradnja i zajedništvo.

Tomislav Ravlić, kineziterapeut

 

Spolnost i seksualnost osoba s intelektualnim teškoćama

Spolnost i seksualnost osoba s intelektualnim teškoćama – stručno predavanje u Centru za rehabilitaciju Stančić

U Centru za rehabilitaciju Stančić 16. i 23. listopada održana su dva dana stručnog predavanja na temu „Spolnost i seksualnost osoba s intelektualnim teškoćama“, koje je održala prof. dr. sc. Daniela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Predavanje je organiziralo Stručno vijeće Centra za rehabilitaciju Stančić, s ciljem dodatnog stručnog osnaživanja radnika te otvaranja prostora za razgovor o temi koja je važan, ali često nedovoljno zastupljen dio podrške osobama s intelektualnim teškoćama.

Spolnost i seksualnost sastavni su dio života svake osobe, pa tako i osoba s intelektualnim teškoćama. Razumijevanje njihovih potreba, prava, emocija i odnosa važno je za osiguravanje kvalitetnog života, dostojanstva, autonomije i mogućnosti donošenja informiranih odluka. Istodobno, stručni radnici susreću se s brojnim pitanjima i izazovima vezanima uz pružanje primjerene podrške u ovom području, zbog čega su kontinuirano stručno usavršavanje i razmjena iskustava od posebne važnosti.

Predavanje je bilo interaktivno i usmjereno na aktivno sudjelovanje sudionika. Kroz razgovor, pitanja, razmjenu iskustava i promišljanje konkretnih situacija iz svakodnevnog rada, sudionici su imali priliku povezati stručna znanja s vlastitom praksom. Takav pristup omogućio je otvorenu raspravu o izazovima s kojima se radnici susreću u radu s osobama s intelektualnim teškoćama te zajedničko traženje primjerenih načina podrške.

Posebna vrijednost predavanja bila je upravo u razmjeni iskustava među radnicima različitih profila i područja rada, čime se poticalo zajedničko promišljanje i razvijanje profesionalnih kapaciteta. Cilj je bio dodatno osnažiti radnike Centra za pružanje kvalitetne, stručne i individualizirane podrške osobama s intelektualnim teškoćama, uz uvažavanje njihovih prava, potreba i osobnog dostojanstva.

Organizacijom ovakvih stručnih edukacija Centar za rehabilitaciju Stančić nastavlja ulagati u kontinuirano učenje, razvoj stručnih kompetencija i jačanje kapaciteta svojih radnika, prepoznajući važnost timskog rada i razmjene znanja u pružanju kvalitetnih usluga i podrške korisnicima.

Zahvaljujemo prof. dr. sc. Danieli Bratković na stručnom, poticajnom i otvorenom pristupu te svim sudionicima na aktivnom sudjelovanju i doprinosu zajedničkom učenju.

Predsjednica Stručnog vijeća, Antonija Smajo

DRUGI O NAMA

Nedavno smo primili mail gospođe Rozalije Javoran koja nas je obavijestila o svojem istraživačkom  radu kao i novinarskom članku koji govori o tome. U cijelosti prilažemo tekst maila kao i novinarski članak novinarke Petrović objavljen 18.10. 2026. na portalu Istra24.

Poštovani,

željela bih Vas obavijestiti da je danas objavljen članak o mom istraživačkom radu izrađenom u sklopu Specijalističkog studija Marketing usluga, na temu „Kvaliteta usluga u rehabilitacijskim centrima i psihijatrijskim ustanovama za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj: kvalitativna analiza kroz društveno-marketinšku perspektivu“.

Budući da me novinarka zamolila da izdvojim jedan primjer dobre prakse među rehabilitacijskim centrima u Hrvatskoj, smatrala sam važnim istaknuti upravo Rehabilitacijski centar Stančić. Na temelju iskaza sudionika istraživanja i iskustava koja su podijelili, prepoznala sam vrijednost Vašeg pristupa te Vas s razlogom navela kao pozitivan primjer u području rehabilitacije i skrbi za osobe s invaliditetom.

Vjerujem da kvaliteta usluge u ovom području nadilazi same organizacijske procese i stručne standarde, ona se očituje ponajprije u svakodnevnom odnosu prema korisnicima, razumijevanju njihovih potreba i nastojanju da im se osigura što kvalitetniji i dostojanstveniji život. Upravo su takvi primjeri vrijedni pažnje jer mogu potaknuti promišljanje, razmjenu iskustava i razvoj dobre prakse u drugim ustanovama.

Ovim putem želim Vam iskreno zahvaliti na trudu, predanosti i svemu što činite za svoje korisnike. Nadam se da će prepoznati i istaknuti primjeri dobre prakse pridonijeti tome da Vaš način rada i stečeno znanje posluže kao inspiracija i drugim rehabilitacijskim centrima u Hrvatskoj.

Vjerujem da se pozitivne promjene u sustavu najlakše potiču upravo prepoznavanjem i dijeljenjem onoga što se u praksi pokazalo vrijednim i dobrim.

Srdačno Vas pozdravljam i želim Vam puno uspjeha u daljnjem radu.

S poštovanjem,

Rozalija Javoran

Link: https://www.istra24.hr/politika-i-drustvo/da-je-znala-sto-psihijatrijsko-lijecenje-moze-donijeti-pomoc-bi-potrazila-ranije-rozalija-javoran-istrazila-iskustva-60-majki?shem=aimgspe

 

 

 

“Da je znala što psihijatrijsko liječenje može donijeti, pomoć bi potražila ranije:” Rozalija Javoran istražila iskustva 60 majki

Na putu do traženja pomoći roditeljima nije prepreka samo strah od bolesti, već i stigma. Predodžbe o psihijatrijskim bolnicama, dijelom naslijeđene i iz vlastite obitelji, godinama su činile psihijatriju mjestom kojega se treba bojati, a ne mjestom na kojem se može dobiti pomoć, a naša je sugovornica odlučila istražiti što se točno događa iza ‘zatvorenih vrata’ psihijatrijskih ustanova te kako pomoći roditeljima da se snađu u birokratskom sustavu 

18.10.2026

 

Borka Petrović

Specijalistički rad pulske sveučilišne specijalistice ekonomije Rozalije Javoran na jednom je mjestu spojio dvije naizgled vrlo različite putanje – dugotrajnu rehabilitacijsku skrb i krizno iskustvo psihijatrijske hospitalizacije. Kroz 60 razgovora s majkama djece s invaliditetom istražila je što obiteljima zapravo znači kvalitetna usluga. Rezultat nije, kako odmah napominje, rang-lista ustanova ni katalog pritužbi, nego niz vrlo konkretnih prijedloga koji bi sustav mogli učiniti razumljivim, sigurnijim i humanijim.

Jedna od poruka koje su Javoran ostale nakon višemjesečnog terenskog rada možda najbolje objašnjava zašto se uopće odlučila baviti ovom temom.

Jedna je majka, prepričava nam, iskustvo psihijatrijskoj liječenja svojega sina opisala otprilike ovako: “Da sam znala da pomoć može završiti tako pozitivnim ishodom, potražila bih je mnogo ranije”.

Na putu joj nije stajao samo strah od bolesti. Stajala je i stigma. Predodžbe o psihijatrijskim bolnicama, dijelom naslijeđene i iz vlastite obitelji, godinama su činile psihijatriju mjestom kojega se treba bojati, a ne mjestom na kojem se može dobiti pomoć.

Javoran je u rujnu 2026. godine na Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli obranila specijalistički rad pod naslovom “Kvaliteta usluga u rehabilitacijskim centrima i psihijatrijskim ustanovama za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj: kvalitativna analiza kroz društveno-marketinšku perspektivu”, izrađen na specijalističkom studiju Marketing usluga pod mentorstvom prof. dr. sc. Dragana Benazića.

Fokus na doživljaj usluge, a ne na kliničke procjene

Rad se ne bavi pitanjem je li neka terapija medicinski ili rehabilitacijski stručna i ispravna. Autorica izričito naglašava da predmet rada nije stručna ocjena liječenja, rehabilitacijskih postupaka, dijagnostike, medikamentozne terapije ili profesionalne kompetencije djelatnika — jer takva procjena pripada relevantnim strukama.

Zanimalo ju je nešto drugo: doživljena kvaliteta usluge u točkama u kojima se roditelji i skrbnici izravno susreću sa sustavom. Analizirala je jesu li dobili razumljive informacije, znaju li kome se obratiti, jesu li uključeni u razgovor, postoji li vidljiv plan, osjećaju li sigurnost, poštovanje i dostojanstvo te znaju li što slijedi nakon otpusta ili prijelaza u drugu uslugu. Kada su sudionice govorile o terapiji, programu ili restriktivnim mjerama, njihovi iskazi nisu tumačeni kao klinička evaluacija, već kao podaci o tome jesu li stručne odluke bile objašnjene, dostupne i povezane s osjećajem povjerenja.

–  U zdravstvenim i socijalnim uslugama sigurnost, pravodobnost, pravednost i usmjerenost na osobu imaju ključnu ulogu. Pozivajući se na Institute of Medicine (2001) i Berwicka (2009), u radu se ističe kako usmjerenost na osobu nije tek dodatak kvaliteti, već njezina središnja dimenzija. Za obitelji to znači da ne vrednuju samo formalno postojanje usluge, nego i pitanje je li korisnik prepoznat kao osoba s vlastitim potrebama, rutinama, pravima i životnim kontekstom. Izvorna prava osoba s invaliditetom — poput prava na informaciju, dostojanstvo, privatnost, sudjelovanje te život u zajednici — nerazdvojiva su od pojma kvalitete, pojašnjava naša sugovornica.

Šezdeset razgovora, dvije potpuno različite putanje

Empirijski dio rada temelji se na 60 polustrukturiranih intervjua. 

– Njih 35 odnosilo se na rehabilitacijsku, a 25 na psihijatrijsku putanju. Iako je ciljna skupina bila definirana šire, u stvarnom uzorku sve sudionice bile su majke. Sudionice su, osim Istarske, obuhvatile područje Grada Zagreba te još osam županija (Zagrebačku, Koprivničko-križevačku, Sisačko-moslavačku, Primorsko-goransku, Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-neretvansku), pojašnjava Javoran.

U kvalitativnom istraživanju broj sudionica, dodaje, ne služi samo za statističke izračune, već daje veliku dubinu i informacijsku snagu. To je omogućilo uočavanje obrazaca koji se ponavljaju, ali i jasnih razlika između dvije putanje:

Rehabilitacijska putanja (dugotrajni oblik): Roditelji opisuju godine prikupljanja dokumentacije, traženja informacija, čekanja mjesta, usklađivanja obveza i strepnje oko toga što će se dogoditi nakon završetka obrazovanja ili prelaska u odraslu dob, gdje se kontinuitet skrbi najčešće prekida.

Psihijatrijska putanja (krizni ritam) Odnosi se na ulazak u sustav u trenucima emocionalnog intenziteta, ranjivosti i krize. Ovdje su u žarištu prijem, pravila odjela, dostupnost liječnika, komunikacija promjena, posjeti i priprema za otpust. Nejasna pravila ili nedostupan liječnik u ovoj se situaciji ne doživljavaju samo kao komunikacijski propust, nego kao izvor duboke nesigurnosti.

Obje putanje povezuje nalaz da roditelji i skrbnici u hrvatskom kontekstu djeluju kao neformalni koordinatori. Budući da se sustav ne pojavljuje kao jedinstvena cjelina, nego kao niz razlomljenih koraka (zdravstvo, socijalna skrb, škole, vještačenja, udruge), obitelj preuzima teret povezivanja onoga što institucije nisu povezale.

Nije sve kritika: Dobre prakse pokazuju da rješenja već postoje

– Rezultati istraživanja ne nude crno-bijelu sliku. Sudionice su mogle izreći oštru kritiku na račun organizacije ili birokracije, ali istodobno izraziti duboku zahvalnost i pohvale za pojedine liječnike, medicinske sestre, terapeute ili dobro osmišljene svakodnevne aktivnosti. Primjerice,  jedna je majka opisala psihijatra kao „jako dobrog“, uz provedenu dijagnostiku i redovite razgovore. Druga je navela dva razgovora s psihijatrom te konkretne upute i preporuke nakon otpusta, dok je treća sestre i tehničare opisala kao pristupačne i suosjećajne.

U psihijatrijskoj putanji majke su isticale primjere liječnika koji su izdvajali vrijeme za redovite razgovore, detaljnu dijagnostiku, jasne upute nakon otpusta te pristupačno i suosjećajno osoblje. U rehabilitacijskoj putanji pohvale su se odnosile na organizirano stanovanje, radionice, izlete, kineziterapiju, sportske aktivnosti i sadržaje koji korisnicima omogućuju strukturiran i smislen dan, priča nam Javoran.

Na upit da izdvoji konkretne primjere koji ilustriraju dobe prakse, autorica je istaknula Kliniku za psihijatriju Vrapče i Centar za rehabilitaciju Stančić.

 – Izdvajam ih ne kako bi ih pojedinačno ocjenjivala, već kako bi pokazala primjere programa koji se podudaraju s onime što su sudionice u istraživanju prepoznale kao kvalitetu.

Vrapče: Otvorenost, psihoedukacija i razbijanje stigme

Kod psihijatrijske putanje, Javoran naglašava važnost izbjegavanja stereotipne slike psihijatrijske ustanove kao isključivo restriktivnog prostora. Klinika za psihijatriju Vrapče na svojim službenim stranicama navodi bogat raspon individualnih i grupnih psihoterapijskih, socioterapijskih, psihoedukacijskih i radno-okupacijskih programa, treninge životnih vještina, art i fitness terapiju, rad s obitelji te terapijske zajednice.

Takva otvorenost i struktura, dodaje, ključni su jer dobra komunikacija i vidljiv plan liječenja izravno razbijaju stigmu koja obitelji često sprječava da na vrijeme potraže pomoć.

Stančić: Od prilagođenog prijevoza do dirljivih ljudskih gesta

Sličnu pozitivnu vrijednost Javoran vidi u Centru za rehabilitaciju Stančić. Centar kroz smještaj i usluge u zajednici radi sa stotinama korisnika, a u samom sjedištu osigurava smještaj za oko 200 osoba te rehabilitacijske i psihosocijalne programe. Ustanova navodi keramičarsku, ekološku, tekstilnu, dekorativnu i svjećarsku radionicu, kineziterapiju, glazbenu terapiju i terapijsko jahanje.

U izvješću za 2025. navodi se 205 odraslih i devetero djece u smještaju te oko 500 obavljenih specijalističkih pregleda. Centar je ranije nabavio i specijalizirano kombi-vozilo s rampom kako bi povećao mobilnost teže pokretnih korisnika.

No možda najbolji primjer kvalitete usluge nije tehnološki ni infrastrukturni.

– U svom izvješću za 2025. godinu, Centar je, primjerice, zabilježio situaciju u kojoj su zaposlenice, uz podršku socijalne radnice i zastupnice, organizirale odlazak korisnika u dom za starije kako bi posjetio svoju majku koja više nije mogla dolaziti k njemu. To pokazuje da kvalitetna usluga nije samo broj stručnjaka ili kvadratura prostora, nego sposobnost sustava da prepozna čovjeka, njegove emocije i obiteljske odnose.

Sedam preporuka koje ne traže revoluciju

Nalazi istraživanja pokazuju da se ključni prekidi u korisničkom putu događaju na točkama kao što su prvi ulazak u uslugu, izostanak jasnog plana, nedostupnost kontakt-osobe, prijelazne faze, proces pritužbe i sam otpust.

Javoran naglašava da prijedlozi majki koje su sudjelovale u istraživanju nisu maksimalistički.

– One ne traže rušenje sustava ni nerealna ulaganja preko noći nego sitne pomake.

Zbog toga je Javoran u radu formulirala sedam obuhvatnih preporuka koje služe kao pristupačni standardi za smanjenje barierā u marketingu usluga:

Početni informativni paket za obitelj pri ulasku u sustav.

Jasno određena kontakt-osoba ili kontakt-točka.

Unaprijed dogovoreni razgovori u ključnim fazama skrbi.

Razumljiv individualni plan ili plan aktivnosti.

Pisani i razgovorni plan otpusta, odnosno prijelaza u drugu uslugu.

Jednostavan i anoniman kanal za pohvale, prijedloge i pritužbe.

Jasna mapa dostupnih usluga i oblika podrške u zajednici.

– Cilj ovih preporuka jest smanjiti vrijeme koje roditelji troše na lutanje i traženje informacija, ukloniti strah od postavljanja pitanja te osigurati da dobra praksa prestane biti plod slučajnosti ili puke sreće na kojeg će djelatnika obitelj naići. Kvaliteta mora postati predvidljiv i dostupan standard za sve korisnike i njihove obitelji, navodi Javoran bit svoga rada.

To nisu preporuke koje pretpostavljaju da će se preko noći izgraditi nove ustanove ili zaposliti stotine ljudi. Njihova je logika drugačija: smanjiti vrijeme koje roditelj troši tražeći informaciju, smanjiti strah od pitanja i pritužbe, jasno pokazati tko je odgovoran i što slijedi te dobru praksu učiniti manje ovisnom o tome na kojega je djelatnika ili smjenu obitelj slučajno naišla, navodi Javoran.

Upravo to možda najbolje sažima cijeli rad. Pozitivni primjeri u njemu nisu ukras niti pokušaj ublažavanja problema. Oni pokazuju da dio rješenja već postoji. Tamo gdje su majke susrele empatičan razgovor, dostupnog stručnjaka, strukturirane aktivnosti, malu grupu, jasan plan ili razumljivu uputu, kvaliteta usluge postala je vidljiva. Zaključak zato nije da ustanove treba dijeliti na dobre i loše, nego da ono što već funkcionira treba prestati biti slučajnost i postati standard.

Prijedlozi su poslani u dio ustanova koje su obuhvaćene radom, a Javoran naglaša kako je sav njezin doprinos pro bono i uopće nije nužna suradnja s njome kako bi se oni proveli.

– Svoje prijedloge, koji su iznikli kao rezultat ovog rada, ustupam, kako bi se skrb prema djeci s posebnim potrebama poboljšala, a njihovim roditeljima olakšao i inače težak put kroz invaliditet, bolest, zdravstveni sustav i moru hrvatske birokracije, zaključuje naša sugovornica.

Istraživanje i njegov etički protokol službeno je odobrilo Povjerenstvo za procjenu etičnosti istraživanja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli 24. ožujka 2026. godine. Prema pregledu literature koji je izradila autorica, u Hrvatskoj dosad nije pronađen usporediv rad koji u jednom kvalitativnom dizajnu povezuje rehabilitacijsku i psihijatrijsku putanju, iskustvo roditelja, marketing usluga, prava osoba s invaliditetom i društveni marketing.

Diplomski rad koji je pokrenuo stvari za djecu s poteškoćama

Inače, diplomski rad Puljanke “Istraživanje kvalitete usluge skrbi za djecu s teškoćama u razvoju na području Istarske županije” kojeg je napisala pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dragana Benazića i obranila na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” Sveučilišta Jurja Dobrile 2023. godine je odabran kao najbolji između diplomskih radova prijavljenih na natječaj CROMAR kongresa, a iste je godine zbog svog doprinosa poboljšanju djece s poteškoćama dobila i nagradu Grada Pule.

Njezin su rad i zalaganje, ali i trdoglava upornost, doveli do toga sa su u neke pulske škole napokon uvedene Braillove ploče i tipkovnice, taktilne trake, induktivne petlje, audio knjige u knjižnici, a kao kruna uspjeha je Portal za djecu sa teškoćama u razvoju kojeg je oformila Istarska županija.- U tome ne bih uspjela sama, ovo je uspjeh svih roditelja koji su sudjelovali u mojom radovima, ali svakako bih pohvalila otvorenost i suradnju dr. Gordane Antić, dr. Ivone Močenić, dr. Marinka Rade i Ivane Vidulin – socijalne radnice i psihoterapeutkinje, koja je tada bila resorna pročelnica u Gradu Puli, zaključuje Javoran.

FOTO: Klinika Vrapče, Centar Stančić. Pixabay

 

BRUXELLES: POSTALI SMO ČLAN DISABILITY SUPPORT EUROPE

Predstavnici Centra za rehabilitaciju Stančić sudjelovali su na međunarodnoj konferenciji „Building an Architecture of Inclusion“, održanoj od 5. do 7. listopada 2026. godine u Bruxellesu, u organizaciji European Association of Service Providers for Persons with Disabilities (EASPD), koja od ove godine djeluje pod novim nazivom Disability Support Europe. Sudjelovanje na Konferenciji obilježeno je značajnim iskorakom u međunarodnoj suradnji Centra, stjecanjem statusa člana ove europske organizacije.

Konferencija je okupila predstavnike organizacija, pružatelje usluga, stručnjake i druge dionike iz različitih europskih zemalja radi razmjene znanja, iskustava i primjera dobre prakse u području podrške osobama s invaliditetom. Poseban naglasak stavljen je na razvoj uključivih zajednica, unaprjeđenje kvalitete i dostupnosti usluga te ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na neovisan život i ravnopravno sudjelovanje u društvu.

U sklopu Konferencije predstavnici Centra sudjelovali su i u studijskom posjetu „Community Connection Through Nature in Antwerp“, tijekom kojeg su se upoznali s radom belgijske organizacije De Maanwandelaars u Boechoutu, u pokrajini Antwerpen, koja pruža podršku odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Studijski posjet bio je usmjeren na primjere dobre prakse u području socijalnog uključivanja, s posebnim naglaskom na aktivnu ulogu osoba s invaliditetom u lokalnoj zajednici. Tijekom posjeta predstavljene su inicijative De Satelliet, Den Buiten i De Kiem, koje na različite načine povezuju podršku osobama s intelektualnim teškoćama s potrebama lokalne zajednice. Posebno su zanimljivi primjeri društveno korisnih aktivnosti poput posudionice alata i dječjih bicikala, podjele hrane te radnih aktivnosti povezanih s prirodom i održivim korištenjem resursa. Predstavljen je i projekt Maangidsen, u okviru kojeg se osobe s intelektualnim teškoćama osposobljavaju za vodiče kroz prirodu te aktivno sudjeluju u edukaciji posjetitelja.

Nakon Konferencije održana je Glavna skupština organizacije Disability Support Europe u prostorijama Europskog gospodarskog i socijalnog odbora u Bruxellesu. Centar za rehabilitaciju Stančić predstavio je svoj rad i djelovanje članovima Glavne skupštine, koji su potom jednoglasnom odlukom potvrdili njegov prijam u punopravno članstvo organizacije Disability Support Europe. Time je uspješno zaključen proces pristupanja započet 2025. godine, kada je Centar stekao status kandidata za članstvo.

Zahvaljujemo organizaciji Disability Support Europe na prilici da svoj rad i iskustva predstavimo članovima europske mreže pružatelja usluga osobama s invaliditetom, kao i na srdačnoj dobrodošlici i podršci tijekom procesa pristupanja članstvu. Stjecanje članstva predstavlja značajno postignuće za naš Centar i važan korak u jačanju njegove međunarodne prepoznatljivosti i suradnje s europskim organizacijama. Ono ujedno otvara nove mogućnosti za razmjenu znanja i iskustava, razvoj međunarodnih partnerstava te aktivno sudjelovanje u europskim inicijativama usmjerenima na unaprjeđenje podrške i kvalitete života osoba s invaliditetom.

Petrina Raguž, mag.polit.soc.

Umjetnost koja povezuje: održana Likovna kolonija u Stančiću

U subotu, 17. listopada 2026. godine, u sjedištu Centra za rehabilitaciju Stančić održana je tradicionalna Likovna kolonija, na kojoj su sudjelovali članovi Likovne udruge Dugo Selo, vrbovečke udruge Artoratorij te drugi likovni umjetnici s područja Zagrebačke županije.

Dvadesetak autora stvaralo je u inspirativnom okruženju Odjela radnih aktivnosti, a u likovnom stvaralaštvu pridružili su im se i korisnici Centra. U ozračju kreativnosti, druženja i zajedništva nastalo je dvadesetak likovnih djela koja će biti predstavljena početkom prosinca 2026. godine na skupnoj prodajnoj izložbi u prostoru Likovne udruge Dugo Selo.

Ovim putem još jednom zahvaljujemo svim sudionicima Likovne kolonije koji su svojim vremenom, talentom i umijećem obogatili naš Centar. Njihov doprinos ostavio je trajan trag u našim  prostorima, koji će zahvaljujući novim umjetničkim djelima dobiti dodatnu toplinu, ljepotu i nove, zanimljive vizure.

Ivan Mak,  likovni instruktor CZR Stančić

JESENSKA BERBA KESTENA U SVETOM IVANU ZELINI

Dana 17. listopada 2026. godine organiziran je izlet u Sv. Ivan Zelinu, gdje je šest korisnika Podružnice Sesvete, u pratnji djelatnika Dnevnog centra, sudjelovalo u berbi kestena.

Cilj izleta bio je omogućiti korisnicima boravak na svježem zraku, potaknuti tjelesnu aktivnost te ojačati međusobnu suradnju kroz zajednički rad i druženje u prirodnom okruženju.

Korisnici su s velikim interesom i entuzijazmom sudjelovali u berbi, pritom pokazujući i pravi natjecateljski duh u sakupljanju kestena. Nakon uspješno obavljene berbe uslijedilo je zajedničko druženje i ručak u restoranu.

Izlet je protekao u ugodnom ozračju, a osim lijepo provedenog dana, sudionici su se vratili i s bogatom zalihom kestena. Prikupljeni kesteni kasnije su iskorišteni za zajedničko druženje i kestenijadu u Dnevnom centru.

Ovaj izlet još je jednom pokazao koliko su zajedničke aktivnosti u prirodi vrijedne za poticanje aktivnog sudjelovanja, razvijanje socijalnih vještina i stvaranje lijepih zajedničkih uspomena.

 Snježana Levatić, voditeljica Podružnice Sesvete

POSJET MUZEJU ILUZIJA

Korisnici jedne stambene jedinice Podružnice Sesvete 14. listopada proveli su prekrasan dan ispunjen smijehom, veseljem i druženjem. 

Naime, tog su dana, uz pratnju zastupnice i asistentice, posjetili Muzej iluzija u Zagrebu – mjesto gdje su zakoračili u zanimljiv svijet optičkih varki, neobičnih prizora i zabavnih izazova. Korisnici su s velikom radoznalošću istraživali muzejske sadržaje, otkrivali nove perspektive te se zabavili uz nesvakidašnje prizore i situacije. 

Nakon posjeta muzeju, druženje su nastavili ugodnom šetnjom Ilicom, jednom od najpoznatijih i najdužih zagrebačkih ulica, a zatim se zasladili uz kavu i kolače – što je bila odlična prilika za opuštene razgovore i međusobno povezivanje. 

Za kraj ovog izleta počastili su se večerom u McDonald’s-u te time na ukusan i veseo način zaokružili ovaj lijepi, jesenski  dan. 

Gabriela Jurić Kadoić, zastupnica korisnika 

XV. konferencija socijalnih radnika – Obitelji i socijalni rad – NOVA STVARNOST

Od 20. do 23. rujna 2026. godine u Bolu na otoku Braču održana je XV. konferencija socijalnih radnika „Obitelji i socijalni rad: NOVA STVARNOST“, u organizaciji Hrvatske udruge socijalnih radnika. Konferencija je okupila više od tisuću socijalnih radnika i drugih stručnjaka iz cijele Hrvatske te još jednom potvrdila svoju važnost kao mjesto stručne razmjene, predstavljanja primjera dobre prakse i promišljanja daljnjeg razvoja sustava socijalne skrbi.

Centar za rehabilitaciju Stančić na ovogodišnjoj su Konferenciji predstavljale naše socijalne radnice s tri stručna izlaganja, dok je ravnateljica Centra Sanjica Grbavac sudjelovala u panel raspravi posvećenoj osobama s invaliditetom.

Petrina Raguž održala je izlaganje „Odmor od skrbi: iskustva provedbe inovativne socijalne usluge“, u kojem je predstavila iskustva Centra u provedbi usluge odmora od skrbi, njezin značaj za roditelje njegovatelje i njegovatelje te izazove i mogućnosti njezina daljnjeg razvoja.

Marija Barišić predstavila je rad „Stručnjaci i moderno roditeljstvo: fokus na dobrobiti djece s teškoćama u razvoju“, s naglaskom na izazove suvremenog roditeljstva te važnost stručne podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju i očuvanja dobrobiti djeteta.

Treće izlaganje, „Razvoj socijalnih usluga u zajednici Centra za rehabilitaciju Stančić kao preduvjet socijalne uključenosti osoba s invaliditetom“, održala je Ivana Mandić Milas. Predstavila je rezultate istraživanja koji potvrđuju važnost usluga u zajednici za veću samostalnost korisnika, njihovu socijalnu uključenost, osjećaj pripadnosti zajednici i kvalitetu života.

Doprinos Centra programu Konferencije dodatno je zaokružen sudjelovanjem ravnateljice Sanjice Grbavac u panel raspravi, zajedno s predstavnicima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, pružatelja socijalnih usluga, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Panel raspravu moderirao je ministar prof. dr. sc. Alen Ružić, a u središtu rasprave bili su aktualni izazovi i mogućnosti unaprjeđenja podrške osobama s invaliditetom u sustavu socijalne skrbi.

Sudjelovanje na XV. konferenciji socijalnih radnika bilo je vrijedno iskustvo, ispunjeno stručnom razmjenom, susretima i novim idejama. Uz priliku da predstavimo dio rada i prakse Centra za rehabilitaciju Stančić, s Konferencije nosimo nova znanja i poticaje za daljnji rad i razvoj usluga za naše korisnike i njihove obitelji.

Zahvaljujemo Hrvatskoj udruzi socijalnih radnika na još jednoj uspješnoj Konferenciji i stvaranju prostora za kvalitetan dijalog struke.

Petrina Raguž, mag.polit.soc.

Posjet Bučijadi u Ivanić-Gradu

Lijepog i sunčanog 2. listopada 2026. godine korisnici stambene jedinice Podružnice Sesvete, uz podršku zaposlenika, posjetili su tradicionalnu Bučijadu u Ivanić-Gradu.

Bučijada je manifestacija koja svojim raznolikim sadržajima objedinjuje bogatu ponudu domaćih proizvoda, gastronomske užitke, zabavu i kulturne doživljaje za sve generacije. U svemu tome uživali smo tijekom cijelog poslijepodneva, upijajući veselu atmosferu i istražujući bogatu ponudu ove omiljene manifestacije.

Prodajni i ugostiteljski sadržaji, među kojima su se isticali bučino ulje, buče, proizvodi od buča, ostali poljoprivredni proizvodi i raznovrsne rukotvorine, bili su raspoređeni na gradskim ulicama i trgovima, uključujući tržnicu Maznicu, Moslavačku ulicu, Ulicu kralja Tomislava i Trg Vladimira Nazora. Naravno, sve smo ih obišli! Uživali smo u toploj bučnici, predahnuli uz kavu i prepustili se ritmovima glazbe s glavne pozornice.

Poseban dojam na nas je ostavio središnji gradski park, ukrašen mnoštvom kreativnih detalja i zanimljivih skulptura izrađenih od buča. Šarene i maštovite dekoracije bile su savršena kulisa za fotografiranje i stvaranje lijepih uspomena na zajednički izlet.

Sunčan dan, bogata ponuda, dobra glazba i ugodno druženje učinili su naš posjet Bučijadi posebnim i ispunjenim lijepim trenucima koje ćemo rado pamtiti.

Ljiljana Hosni, zastupnica korisnika

FIO SHOW

Dvoje naših korisnika iz Podružnice organiziranog stanovanja Sesvete, u pratnji zastupnice, 30. rujna 2026. godine pratilo je glazbeni program u kinodvorani Brdovec. Tom je prigodom snimljena i nova epizoda emisije „Fio Show“, koja je imala poseban, slavljenički karakter.

U emisiji su nastupili brojni glazbeni gosti: Grupa Mystic, Leon Grd, Andrija Kos, Mili Korpar te posebna gošća Mirjana Bajzec.

Emisiju je vodio prepoznatljivi dvojac, Ivan Fiolić Fio i Martin Fiolić, s kojima je naša korisnica Đurđa s veseljem razgovarala i komunicirala.

Naši su korisnici uživali u poznatim pjesmama, a neki su se i zaplesali, dodatno upotpunivši veselu atmosferu programa.

Po završetku programa, ispred kinodvorane pridružili smo se slavljenicima, koji su nas ljubazno počastili prigodnim domjenkom.

Ovaj glazbeni susret bio je prilika za druženje, zabavu i uživanje u glazbi te nam je svima pružio lijepe trenutke za pamćenje.

Ljiljana Hosni, zastupnica korisnika